Centralne banke doživljavaju promjene kao i svaka institucija u svijetu. One koji se ne prilagođavaju promjenama - mijenja realnost.
Centralna banka u aranžmanu kakav je sad je poslužila svojoj svrsi iako je aranžman valutnog odbora još koristan. Ipak, postoji apsolutna odvojenost monetarne politike s fiskalnom. Da nije bilo fiskalne politike - ulaganja u kapital CB od strane entitetskih budžeta - ne bi bilo ni valute.
Zakon o Centralnoj banci pruža prostor i daje ograničenja ulaganja. Ona su postavljena prije četvrt vijeka, u situaciji kada su prinosi na obveznice iznosili 4-5 odsto. Kada su postojali realni prinosi. Toga više nema. Svijet eksperimentiše s novim obrascima ponašanja. Više od dvije trećine, tačnije 72 odsto, mogu ulagati u netradicionalne oblike imovine, barem ako je suditi prema istraživanju Svjetske banke objavljenom 2020. godine o praksama upravljanja javnom imovinom - deviznim rezervama. Osam od deset CB eksperimentiše s digitalnom valutom.
Mandat Centralne banke da upravlja deviznim rezervama na siguran i profitabilan način sve više postojeći okvir tjera na siguran i likvidan način. Međutim, jedan od najvećih rizika je ne preuzimati rizik.
Alegorija žabe koja se grije u toploj vodi da bi na kraju bila skuvana ukazuje na paradigmu da oni koji žive u uspjesima prethodnog perioda postaju žrtve budućnosti. Pojedinac i institucija se uče na pokušajima i greškama. Nivo pokušaja je na nivou greške koja neće ugroziti sistem ili, u ovom slučaju, portfelj. U formi ideje, na nivou stručne i javne rasprave treba preispitivati paradigme upravljanja deviznim rezervama - jednim od najznačajnijih koje ova država ima, a to je valuta. To je činjenica isto kao što je činjenica da elementi sistema ne mogu da funkcionišu nezavisno od sistema. Možda mogu kratkoročno, ali dugoročno sigurno ne. Jednostavno zakoni mehanike to ne dozvoljavaju.
Da li smo kao društvo dostigli nivo da možemo sami, makar jednim malim dijelom, upravljati svojom sudbinom pitanje je na koje će ova generacija odgovoriti. Alternativa činjenju je nečinjenje. Mi kao društvo osuđujemo neuspjeh više nego što slavimo uspjeh, možda je u tome ključ nedostatka inovacija i želja za promjenom, kako na ličnom, tako i na kolektivnom nivou. Svoj lični stav svaki pojedinac treba da iznese i da iza njega stoji svojom ličnošću i karijerom.
Gubitak Centralne banke koji je objavljen može biti trenutnog karaktera ukoliko se ne ostvare inflatorna očekivanja. Ukoliko se pak ostvare, obračunski gubitak će biti i stvarni. Centralna banka je nastala kao izraz želje za simbolom države, a to je zajednička valuta. Da li bi se više vjerovalo u valutu koja je pokrivena 60 odsto zlatom ili akcijama Tesle, Amazona, Facebooka, Microsofta, stvar je stručne rasprave. Da li je rizičnije rizikovati jednu KM deviznih rezervi radi ostvarenja jedne KM prihoda s tendencijom pada prihoda i biti u pravu uvijek ili jednu KM radi ostvarenja pet KM prihoda i biti u pravu svaki drugi put ili 50 odsto tj. funkcionisanje u uslovima apsolutne neizvjesnosti, kakva je danas, stvar je portfolio menadžmenta i matematike.
Da li će se stvari mijenjati? Sigurno hoće. Da li ćemo pokušati upravljati promjenama ili će promjene upravljati nama je pitanje nas koji živimo ovdje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.