Koliko je teško ostvariti osnovna prava u RS najbolje pokazuje činjenica da otpušteni radnici, znači oni koji su ostali bez posla tuđom krivicom, na novčanu naknadu koju isplaćuje Zavod za zapošljavanje RS čekaju mjesecima i to ni više ni manje nego zbog sporih birokratskih radnika.
Znači nije dovoljno što su ostali bez posla, što bukvalno moraju izmišljati kako svaki dan obezbijediti hljeb svojoj porodici, već moraju čekati kada će se "šalteruša", smilovati i obraditi njegov zahtjev, kako bi dobio i tu mizernu naknadu.
Kažem mizernu, jer sigurno nema puno radnika koji primaju ovu naknadu veću od 300 KM i to najviše godinu dana.
Svi, nažalost, već znamo kako (ne) funkcioniše naš birokratski aparat, jer se svako od nas našao u situaciji da mjesecima čeka na neki dokument, a da ne spominjem čekanje na isplatu nekih naknada.
U vremenu kada većina primanja zbog nedostatka para kasni, od penzija, plata do raznih dodataka za djecu i majke, moramo mjesecima čekati i na naknadu za nezaposlene, za koju ima para, ali i ona kasni zbog nečijeg nerada. Što je još apsurdnije, veliki broj otpuštenih radnika nije informisan da ima pravo na ovu naknadu, jer poslodavci ne ispunjavaju svoju obavezu i jednostavno neće da upute radnika u njihova prava, šta im sljeduje nakon otkaza.
Zbog toga je "armija" otpuštenih radnika propustila priliku da ostvari ovu naknadu, koja bi im pomogla bar nekoliko mjeseci dok se ne snađu i dok ne nađu novi posao.