"Dobar dan, profesore, uzmite bilježnicu i zapišite ove nove propise o zaštiti od opasnih hemikalija koje ću vam izdiktirati", kaže mlađahni predavač na seminaru za zaposlene u hemijskoj industriji RS.
"Odlično, znam ih napamet, baš sam neki dan držao časove studentima na tu temu", odgovoriće profesor i na kraju seminara uredno platiti 300 KM za učešće na obaveznoj polugodišnjoj edukaciji, koju je propisalo Ministarstvo zdravlja RS.
Riječ je samo o jednom od stotina besmislenih parafiskalnih nameta na privredu, koji često služe samo da bi razni instituti i agencije imali od čega da žive, iako ni njihovi službenici, kada stave ruku na srce, nisu sigurni koliko je njihov rad opštedruštveno koristan i zašto zapravo dobijaju platu.
Naravno da postoje takse koje su neminovne za nesmetano funkcionisanje javnih službi, ali je zabrinjavajući podatak da godišnje opterećenje preduzeća u RS, propisano brojim podzakonskim uredbama i pravilnicima, iznosi oko 190 miliona KM i čini jednu desetinu ukupnih troškova poslovanja. Poslovna zajednica je stoga prema Vladi inicirala preispitivanje opravdanosti i visine troškova dažbina koje niču kao gljive poslije kiše i sve više guše ionako nelikvidnu privredu skrhanu dugotrajnom ekonomskom krizom. Privrednici se uzdaju da će nova vlada, preko Odbora za regulatornu reformu, ući u ozbiljnu analizu parafiskalnih opterećenja, pogotovo što je sve izglednije da zbog problema s krpljenjem republičkog budžeta neće imati prostora za značajnije poreske rezove, poput vraćanja ranijih stopa poreza na dohodak i doprinosa ili neoporezivog dijela plate. U suprotnom - ko preživi, pričaće!