Brojni mladi ljudi, najbolji među najboljima, napustili su ovu državu, jer su perspektivu pronašli u zemljama gdje se inteligencija i kvalitet cijene i adekvatno plaćaju.
"Zbrisali" su iz BiH, u kojoj fakulteti niču kao pečurke poslije kiše, te broj visokoobrazovanih vrtoglavo raste, ali niko ne zna gdje će sve brojnija armija biti uhljebljena.
Političari i stručnjaci na sva zvona oglašavaju da je ulaganje u znanje najisplativija investicija, ali se malo šta čini da talente zadržimo.
Mladi ljudi, rođeni ovdje, pobjegli su kao đavo od krsta, jer je u njihovoj domovini hljeb sa sedam kora.
Imali su dvije opcije - da nakon završenog fakulteta gledaju u nebo i spiskove zavoda za zapošljavanje, ili kupe kartu u jednom smjeru i trajno kažu "zbogom" državi koja ne cijeni ono što je najvrednije.
Došli smo u takvu poziciju da naši eksperti danas grade tuđe ekonomije, dok je bh. privreda na infuziji.
Dosta su za takvo stanje odgovorni i nepotizam i korupcija. Imam osjećaj da bi se, čak i kada bismo izradili registar stručnjaka koje nikako ne bismo smjeli da pustimo, na tom papiru pronašla imena podobnih, a ne onih najvrednijih.
Većinu smo potencijala upropastili, iscijedili, uništili, i preostali su nam samo kadrovi, ali ni o njima ne vodimo računa. Tražiti perspektivu ovdje isto je što i hodati bosih nogu po staklu.
Siguran sam, većina bi se naših ljudi koji su otišli da rade u inostranstvo čim prije vratila u otadžbinu, samo kada bi im bio zagarantovan stabilan i solidno plaćen posao.
Ali, kako sada stvari stoje, to se neće uskoro dogoditi. Brod tone i spasava se ko može.