Naša posla... Tako bi se u dvije riječi mogla ukratko opisati ova saga o otcjepljenju dijela mještana dobojske mjesne zajednice Poljice u mjesnu zajednicu Svjetliča.
U suštini, u tome nema ništa loše, a i zašto bi bilo jer, ako se Svjetličani ne mogu s rukovodstvom MZ Poljice dogovoriti o zajedničkom nastupu kod donatora da bi dobili vodu, treba da se otcijepe i formiraju svoju MZ.
Međutim, pozadina cijele ove priče je poznata akterima dvije struje koje su Poljice podijelile ne na nacionalnoj nego na stranačkoj osnovi.
Upravo oni Bošnjake, povratnike u Svjetliču, nastoje iskoristiti za svoje ciljeve, a rješavanje vodosnadbijevanja niko od njih ni ne pominje.
Jedan mještanin Poljica, pravdajući svoje protivljenje osnivanju MZ Svjetliča, ni kriv ni dužan reče kako se na ovaj način mještani prigradskog naselja razdvajaju, a zapravo svi oni žele da grade zajednički život.
Da u pozadini nije interes još bi se moglo i povjerovati u to, ali pošto se kod nas sve vrti oko interesa, u priču o bratstvu i jedinstvu teško povjerujem.
Ono što niko od mještana Poljica nije htio reći, a što se dobro zna, je da su mještani Svjetliče godinama bili na margini dešavanja u Savjetu MZ Poljice, nijedan Bošnjak nije izabran za člana Savjeta, a sada, kada im je prekipjelo i kada su odlučili da se odvoje, nekima je to zasmetalo.
Dobro je poznato u našem gradu na tri rijeke da se povratnička populacija (zlo)upotrebljava samo za vrijeme predizbornih kampanja.
Do tada ih se niko ne sjeti, a kada zagusti zbog neke većine, bilo da se radi o Savjetu MZ ili lokalnoj skupštini, onda se svi pozivaju na suživot, održivi povratak, nacionalni balans ili neku drugu devalviranu floskulu.
Zato čestitim mještanima Poljica koji se svojih komšija u Svjetliči sjete samo s jeseni ili kada se uključe TV kamere. Preporučujem da gledaju svoja posla, što su, uostalom, radili i do sada.