Jedno od ključnih pitanja testa pod naslovom "Provjerite da li ste doživjeli lični bankrot" glasi ovako: "Da li vam se desilo da ste ušavši u kineski šop prodavaču na pitanje: 'Izvolite, šta želite?', odgovorili sa: 'Ništa, samo razgledam?'"
Ukoliko je vaš odgovor potvrdan, u testu po automatizmu odnosite ključne bonus bodove i na ostala pitanja ne morate ni da odgovarate jer je kristalno jasno da spadate u kategoriju bankrotiranih.
Ukoliko ipak zahtijevate neko objašnjenje i insistirate na tome da ovo nije dovoljan indikator kako bi vas se strpalo u kategoriju bankrotstva, u objašnjenju testa stoji: "Ukoliko ni kod Kineza ne kupujete više ništa, ni asure, ni zdjelice od jedne konvertibilne marke, pa ni plastično grobljansko cvijeće, nikakav dodatni pokazatelj nije potreban da bi se ukazalo na to da je finansijski kolaps u potpunosti ispunio šupljinu vašeg tužnog novčanika."
Ipak, ukoliko vam je za utjehu, većina građana BiH nema više novca ni za osnovno, hljeb i mlijeko, a plaćanje nagomilanih neplaćenih računa za struju, grijanje, odvoz smeća, pomisao je koja im uliva stravu i užas.
Prosječna plata nekolicine zaposlenih ne uspijeva da dobaci ni do polovine osnovnih mjesečnih životnih potreba, a način na koji preživljava stalno rastuća horda nezaposlenih sigurno ima neke veze sa magijom koju svakodnevno upražnjavaju.
Nedavno je testnom pitanju s početka teksta autor istraživanja naveo novu mogućnost odgovora, koja je glasila: "Ne ulazim više ni kod Kineza." Nakon što je na nju odgovorilo ubjedljivo najviše potrošača, istraživanje testa je za njegovog autora izgubilo smisao. Nije mu bio cilj da dokaže kako ogromna većina ispitanih spada u kategoriju "gore od bankrotstva". Odustao je od istraživanja i otišao u prodavnicu po hljeb. Kupovinu mlijeka tog dana je odložio.