U Japanu, kad počne praznik Sakura, koji slavi cvjetanje trešanja, vrijedna nacija, kojoj je posao u krvi, ostavlja rad i odlazi u parkove da se raduje otvaranju latica na krošnjama.
Jeste da se teško u mnogo čemu porediti sa naprednom Zemljom izlazećeg sunca, ali drvo, sadnica, zelenilo i parkovi bi svugdje trebalo da imaju istu vrijednost, bez obzira na ekonomske i kulturološke razlike. Međutim, u BiH je vandalizam prema prirodi i svemu što grad i okolinu čini ljepšima postao gorući problem. Umjesto da sadnica, cvijeće, uređeni parkovi i izletišta stvaraju mir u duši, kod nekih, izgleda, sve češće bude vandalsku ćud i nasilničko ponašanje. Posljednji primjeri su se desili u Banjaluci, koja je poznata kao grad zelenila, ali ukoliko se nastavi divljanje vandala, pitanje je kakvu će oznaku nositi u budućnosti. I pitanje je kakav je mentalni sklop nekih koji mogu da polome sadnice jasena u užem centru grada ili da na izletištima Trešnjik i Šibovi divljanje ižive uništavanjem klupa, kanti za smeće, rasvjete i svega što im se našlo kao meta. Pojedinci razvaljuju po gradu i autobuska stajališta, čupaju saobraćajne znakove i ogledala, što nije samo ruglo već povlači kobne posljedice. Onaj ko može uništiti drvo ili isčupati sadnicu da i ne trepne, sigurno mu ni život drugog nije svet. Mnogi će reći da su to uradili maloljetnici, ali i oni su nečija djeca. Neko ih je morao vaspitati i naučiti sistemu vrijednosti. Vandale organi reda najčešće nikad i ne pronađu, a ako se to rijetko i desi, onda Komunalna policija govori o novčanoj kaznenoj politici, koja se kreće do nekoliko hiljada maraka. Novac ne rješava sve, već treba i djelima sankcionisati. Pronađeni vandali neka sade zelenilo, neka i pošumljavaju ako treba, zalijevaju cvijeće i kupe otpad. "Ne lomite mi bagrenje" pjeva Balašević, a poruka vandalima je: "Ne lomi mi sadnice, ne uništavajte ljepotu grada i prirode!"