Odavno je poznato da je rad u određenim komisijama prilika da se uz stalni posao zaradi koji dinar, međutim rad u Komisiji za reviziju privatizacije RS može se smatrati kao dobitak na lotu.
Primati više od 1.000 KM mjesečno, a ne raditi ništa i tako već godinama unazad možda zvuči nevjerovatno, ali je istinito i pokazalo se u ovoj komisiji, čiji članovi već godinama nemaju ama baš nikakvog posla. Privatizacioni ugovori odavno su istekli, zakonskih mogućnosti da reaguju uopšte nemaju i postavlja se pitanje zbog čega se plaćaju. Godišnje potroše više od 100.000 KM, a rezultata njihovog rada nema i nije ga bilo niti u godinama kada su kao fol nešto radili.
Njihovi izvještaji uglavnom su ostajali mrtvo slovo na papiru, kao što su i radnici kriminalno privatizovanih preduzeća ostajali prepušteni sami sebi i uglavnom ulici.
Koja je svrha i cilj rada te komisije ne zna niko, a očigledno nikoga više i ne interesuje.
Članovima Komisije ne može biti bolje, pored plate (s obzirom na to da su svi zaposleni, čak i na rukovodećim pozicijama), oni prime i naknadu od 1.000 KM. Davati novac i plaćati ljude koji ne rade ništa u vrijeme kada se svakodnevno povećava broj gladnih, siromašnih i besposlenih graniči sa bezobraznošću.
Ono što je najgore jeste da oni nisu jedini "drugovi članovi" koji ne rade, a koji su dobro plaćeni.