Gotovo pola Brčkog, gotovo cijelo ljeto, s manje ili više intenziteta, guši neopisiv smrad i dim sa gradske deponije koja se, kako tvrde u Vladi (valjda i na osnovu stručnih mišljenja) samozapalila negdje u dubini odlagališta starog oko 50 godina.
Pokušaj rješenja na novoj lokaciji naišao je na žestok (ispostavilo se i opravdan) protest građana, a malo je nedostajalo da se i ovaj slučaj, kao i mnogo štošta manje važno, u jedinom nam distriktu BiH pretvori u "ugrožavanje nacionalnih interesa".
I dok dim i smrad guše, a struka i nauka se trude da bar privremeno riješe dugoročno težak problem, pljušte insinuacije, ali i pitanja. Na jednoj strani je priča o "interesima pojedinaca u vlasti za jedino preostalo atraktivno zemljište za gradnju na mjestu deponije", na drugoj nebriga Vlade zato što su "uglavnom ugroženi Srbi i Hrvati", a na trećoj da su "paljevine naručene zbog oba interesa", s ciljem da lakše bude prihvaćena nova lokacija i oslobođeni "placevi vrijedni milione maraka".
Nijedan navod nema dokaze u praksi, mada je istina da su od dvadesetak hiljada stanovnika distrikta, koji povremeno žive iza zatvorenih prozora, više od polovine Srbi, jer su koncentrisani u prigradskim i gradskim naseljima koja su najbliža odlagalištu.
Međutim, zar je normalno da iz Vlade, koja je za četiri godine imala na raspolaganju milijardu maraka, poručuju da će pitanje deponije biti rješavano u narednom mandatu, a da se istovremeno javno saopštava nalaz stručnjaka iz Tuzle "o višestruko uvećanom prisustvu štetnih gasova iz dubine deponije, vrlo opasnih po ljudsko zdravlje"?