Iznad svega humani potezi Diane Budisavljević, koja je na sve moguće načine od ustaških noževa i bajoneta spasavala mahom srpsku djecu i njihove majke koji su bili zatočeni u logorima Nezavisne države Hrvatske, za svaku su pohvalu i divljenje i takav čin nikada ne smije da bude zaboravljen.
Onom ko ne zna za njene podvige dovoljno je samo reći da je svojim zaslugama iz tih zloglasnih logora spasila oko 12.000 mališana, kojima je prvo dostavljala hranu, lijekove, sanitetski materijal i na kraju ih upućivala porodicama na usvajanje, sve samo kako bi preživjeli. Zbog svega toga bila je u velikoj opasnosti, ali nije marila za to, jer joj je najvažnije bilo da otrgne od smrti što je moguće više djece.
Koliko je ova hrabra žena mislila o budućnosti govori i podatak da je vodila kartoteku u koju je upisivala djecu o kojoj je brinula, kako bi im sačuvala imena i vratila ih roditeljima poslije rata. Kako bi na ovim prostorima podsjetili na njene zasluge, sljedeće godine je u planu snimanje filma o Diani Budisavljević, čija će suština biti njena sudbina i sudbina jednog preživjelog djeteta koje mnogo godina poslije Drugog svjetskog rata, tačnije 1982. godine, zahvaljujući njoj saznaje svoj pravi identitet.
Realizaciju ovog filma svakako treba podržati i u njega treba da se uključe svi segmenti društva, ali treba podržati i ideju da jedna ulica, trg ili park u Banjaluci nosi ime ove junakinje, koja je to svojim odnosom prema djeci sa ovih područja svakako zaslužila.
Gradiška i Kozarska Dubica su to već uradile u znak zahvalnost za spas djece sa područja ovih opština i zato poruka je svima da nikad ne smijemo zaboraviti humanost "srpskog Šindlera".