U teškim vremenima, da ne kažem u vanrednoj situaciji, uvijek se na prečac otkrije ko je čovjek, a ko ne.
U katastrofalnim poplavama koje su zadesile Doboj bilo je bezbroj primjera ljudske hrabrosti, odvažnosti, ali, nažalost, i kukavičluka. Jedan od tih primjera je i pljačka župne crkve Presvetog srca Isusova u kojoj se nalazi humanitarna pomoć za sve Dobojlije, a ne samo za katolike koji se u tom objektu mole Bogu. Jedna stara izreka kaže: "Dok se nekom ne smrkne, drugom ne osvane".
E pa, mnogim Dobojlijama se smrklo kad je 15. maja bujica njihove stanove i kuće pretvorila u otpad i ostavila ih bez elementarnih uslova za život, a istovremeno je ta situacija dobrodošla ovdašnjim razbojnicima da krenu u akciju. Pljački je bilo i dok je grad bio pod vodom, bez struje i vode, kada su čamcima ulazili u stanove i krali, ali vrhunac drskosti je atak na crkvu koja po svojoj "funkciji" treba da je zaštićena od bilo kakvih napada. Ljudska glupost je nemjerljiva, ali i pohlepa. Usudim se reći da humanitarnu pomoć nije ukrao neko ko je zaista gladan i poplavljen jer su se takvi zabavili čišćenjem svojih stanova, kuća, preduzeća i poslovnih prostora. Prije će biti da je neko dokon izbliza osmotrio situaciju i napravio plan. Kako drugačije objasniti činjenicu da je 10 paketa težine oko 30 kilograma tek tako izašlo kroz prozor crkve?
Neko, zapravo prije će biti više njih, zaista su bili ludo "hrabri" da kradu iz crkve, bez bojazni da će proći nekažnjeno. Pobožni će reći da će ga stići Božja kazna, a ateisti da će odgovarati pred nadležnim institucijama. Nažalost, crkva je i ranije bila meta napada, i to u dva navrata, kad je razbojnik iz nje odnio sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, pa čak i župnikovu odjeću! Osim što je to, po meni, grijeh, ali i krivično djelo, to je dokaz da onima bez trunke morala poplava nije elementarna nepogoda, nego dobra prilika da se okoriste o jad i bijedu ovog napaćenog naroda, koji još zavisi od humanosti i dobročinstva drugih.