Pored civilne kontrole nad nebom BiH, Hrvatska želi da uspostavi i vojnu kontrolu, odnosno da svojim borbenim avionima povremeno nadlijeće nad vazdušnim prostorom cijele BiH.
Kako stvari sada stoje, od toga, barem u doglednoj budućnosti, neće biti ništa.
Standardi su neumoljivi, i BiH, kao i sve ostale zemlje, mora imati vojnu kontrolu nad svojim vazdušnim prostorom, ali prije toga mora pripremiti teren za tako nešto, odnosno mora pokupovati radare i stvoriti preduslove da danas-sutra nečiji ratni avioni nadlijeću nad BiH.
Bilo kako bilo, BiH, a pogotovo njeni građani, neće imati nikakvu korist od toga, kao što nemaju nikakvu korist ni od Oružanih snaga BiH, koje bi po prirodi posla morale vojno kontrolisati svoj vazdušni prostor.
Inače, BiH uredno formacijski ima ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu, ali nema nijednog aviona. Da, vazduhoplovstvo bez aviona! Sto pilota koji praktično ne lete, a redovno primaju letački dodatak. Ima BiH i nekoliko helikoptera, uglavnom proizvedenih davne 1970. godine i koji služe isključivo za gašenje nekih požara ili za transport robe.
U BiH, u njenim Oružanim snagama, kao nigdje u svijetu ima više oficira i podoficira nego obične vojske, a svi oni zajedno iz budžeta godišnje potroše preko 300 miliona KM.
Ima BiH i dvadesetak ratnih borbenih aviona koji od završetka rata nikada nisu poletjeli i sa kojima niko u BiH ne zna šta da radi. Jedni hoće da ih prodaju Srbiji, drugi da ih prodaju u staro gvožđe, a treći hoće da ih osposobe ili da njih dvadesetak zamijene za dva ispravna pa da svih 100 pilota angažuje da na njima lete.