Osoblje u ustanovama koje se brinu o mentalno invalidnim licima u Bosni i Hercegovini je humano i posvećeno svom poslu. Radnici u ovim ustanovama svoj posao nastoje raditi što bolje mogu.
Nažalost, ovo je jedini pozitivni dio izvještaja o stanju u sedam ustanova za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u Bosni i Hercegovini, koji su sačinili bh. ombudsmani za ljudska prava.
Ostalo su uglavnom negativnosti.
Ustanove za smještaj mentalno oboljelih su pretrpane i neuslovne. Ne ispunjavaju osnovne higijenske uslove. Dešava se da čak i po 20 ovakvih osoba boravi u jednoj prostoriji. Osobe s mentalnim hendikepom su zbog nedostatka prostora smještene nerijetko na improvizovanim potkrovljima. Sve kontrolisane ustanove nemaju dovoljno kadrova tako da se dešava da jedan staratelj brine za čak 42 štićenika, što je mimo svih standarda Evropske unije.
Ukratko, izvještaj ombudsmana je pokazao da se bosnaskohercegovačko društvo prema mentalno invalidnim osobama maćehinski odnosi i da ih tretira gore nego okorjele kriminalce u zatvorima, gdje su daleko bolji uslovi.
"Ne postoji kvalitetan oblik državne i institucionalne brige o ovim licima. Sada ne postoje mjere i mehanizmi da ova lica steknu ravnopravan status", kazao je Ljubomir Sandić, ombudsman BiH.
I na primjeru odnosa prema mentalno invalidnim licima pokazuje se paradoks BiH kao zemlje najboljih i najgorih ljudi. Najboljih, jer osoblje pokušava na sve načine što bolje da pazi svoje štićenike, i onih najgorih iz vlasti, koji se ne brinu o najslabijim članovima društva.