Prema podacima Crvenog krsta i Crvenog križa u BiH broj građana koji se odazivaju na humanitarne akcije za pomoć socijalno ugroženim licima iz godine u godinu je sve manji.
Poražavajuća je činjenica da je u dvije sabirne akcije banjalučkog Crvenog krsta sakupljeno samo 300 kilograma odjeće i obuće od kojih je skoro polovina bila neupotrebljiva kao i da neka preduzeća nakon što njihovoj robi istekne rok upotrebe istu doniraju u humanitarne svrhe.
Da li odnijeti nešto što vam ničemu ne služi u prostorije neke od humanitarnih organizacija ili hranu koju sami nikada ne biste jeli, zaista znači biti human ili nehuman?
Sa druge strane, svjedoci smo da u BiH postoje i oni građani koji samo za svoje večernje i dnevne toalete izdvajaju i po nekoliko hiljada, a za razne obroke po nekoliko stotina KM, no takvi se rijetko odlučuju za donacije tvrdeći kako im to ne donosi ništa osim manjeg stanja na bankovnim računima.
U bh. zakonima nema stavke koja govori o olakšicama za one koji doniraju određena sredstva kao što je to slučaj širom svijeta. Određeni pokušaji da takav zakon bude donesen na nivou države su postojali ali nikad nisu realizovani, a možda bi takav zakon baš ponukao milosrđe onih koji imaju za one koji nemaju.