Svi koji su počinili zločine moraju i da odgovaraju za njih kako bi došlo do pomirenja među narodima, često je izlizana fraza koja se upotrebljava kada se želi istaći značaj istraga i procesa koji se vodi protiv zločinaca.
Nažalost, ako se gleda kojim tempom se raskrinkavaju zločinci u BiH, do pomirenja nikada neće doći.
Najveći problem je što su najveći zločinci u ratu bili "heroji" svojih naroda, a danas ne postoje takvi tužioci i druge institucije koje bi smjele da udare na njih.
Dva najočitija primjera koja se tiču stradanja Srba su zločini koje je počinio 5. korpus Atifa Dudakovića i zločini počinjeni na vozućkom ratištu.
Treba li posebno isticati da nijedan od ova dva slučaja nije svoj epilog našao pred sudom.
Osim poznatog kukavičluka Tužilaštava BiH, koje ozbiljnije predmete smije da pokreće samo na mig stranaca, pitanje je da li i ko vrši opstrukcije istraga koje bi na optuženičku klupu dovele one koji bi možda imali štošta zanimljivo reći o ratnim zbivanjima.
Možda bi se tek tada saznalo ko je finansirao i dovodio mudžahedine u BiH, možda bi se saznalo za prljave poslove ratnih lidera, možda bi na vidjelo isplivali neki tajni ratni dilovi koji se ne bi svidjeli idolopoklonicima svojih ratnih vođa, možda bi se saznalo i o odgovornosti međunarodne zajednice za stradanje naroda u BiH…
I tu se vraćamo na onu otrcanu frazu sa početka, jer zaista dok neke stvari ne budu istjerane na čistac, ostaje puno spekulacija koje ne mogu doprinijeti istinskom pomirenju među narodima.