Ne(kultura) odijevanja i općenito nekultura problem je kojim bi se, u vremenima u kojima živimo, zasigurno trebalo snažnije da pozabave mediji, a o kojem bi valjalo objaviti i priručnike i knjige, te organizirati okrugle stolove.
Da je to uistinu tako, pokazuju i sve češći pozivi na lijepo oblačenje od strane brojnih institucija - vjerskih, obrazovnih, kulturnih. Dok se nekad veoma dobro znalo što je prikladno za crkvu, što za školu, što za kakvu operu il predstavu, danas sve veći postotak građana za isto nema sluha. Sveučilište u Mostaru prvo se među visokoškolskim institucijama u BiH drznulo povući pitanje doličnog i nedoličnog odijevanja studenata, profesora, asistenata, premda potreba govora i razgovora na tu temu postoji već dugo.
Problem je to koji počinje u osnovnim školama, nastavlja svoj rast u srednjim školama, da bi kulminirao na fakultetima. Dosta je onih koji, što se može vidjeti pred obrazovnim ustanovama diljem zemlje, nemaju osjećaja za prikladno i neprikladno u pojedinim prilikama. Ima i onih koji uz to ne raspoznaju granicu između ukusnog i neukusnog, večernje i dnevne odjeće, odjeće koja se nosi na plažu i odjeće prikladne za školu il fakultet. Pravilnik o odijevanju Sveučilišta u Mostaru takvima sugerira da su za predavanja i ispite neprikladne duboko dekoltirane majice, majice bez rukava, papuče, prozirna odjeća, kratke hlače.
Profesoricama, pak, kaže da su suknje iznad koljena neprikladne, kao i preuske košulje i prejaki parfemi, a profesorima da bi dostojanstvo struke trebalo da iskazuju i kroz odijelo. I u mostarskoj katedrali Marije Majke već davno su upozorili da treba imati osjećaja što je za crkvu prikladno a što ne. A neprikladno je svakako na svete mise dolaziti u šorcevima, papučama, te u majicama s dubokim dekolteima. Osim odijevanja mladih, problem, koji nije izražen samo u Hercegovini, i neprimjereno je ponašanje za pojedine prilike.
Tako je i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić u svome crkvenom bontonu u sklopu knjige "Naravni porivi i nadnaravni darovi" ukazao vjernicima na to kako se treba ponašati u crkvi, na sahrani, u školi, na ulici. Iako su pravilnik Sveučilišta, pa i bonton biskupa, prihvatljivi i poželjni, postavlja se pitanje koliko će oni uroditi plodom.