Kvalitet hrane i pića koje bh. građani konzumiraju definitivno je tabu tema ovdašnjih vlasti jer podaci koje nadležne instituciju prezentuju ili su šturi ili ih nema nikako.
Jedino je poznato da BiH, kada je riječ o kvaliteti hrane i pića, ne kaska za zemljama u okruženju. A o tome koliko su prehrambene namirnice kvalitetne u zemljama okruženja već je dovoljno rečeno. U BiH postoje dva oprečna mišljenja o kvaliteti prehrambenih namirinica. Jedno zastupaju građani, koji tvrde da jedu i piju sve i svašta, a drugo institucije nadležne za provjeru kvaliteta, koje pak tvrde da je postotak "nekvalitetnih" prehrambenih namirnica iz godine u godinu manji.
Tek kada se dogodi neko masovno trovanje hranom bh. vlasti se iznenade i sve se završi na kažnjavanju proizvođača ili distributera do novog trovanja. Zaista je nemoguće da laboratorije ili, pak, druge institucije provjere kvalitet svakog proizvoda koji se nađe na polici u svakom tržnom centru. Isto tako, frapantno je to da su bh. institucije ponosno najavile i tek prošle godine počele nasumičnu provjeru prehrambenih proizvoda plasiranih na policama tržnih centara.
Ovdje nije samo odgovornost na nadležnim institucijama, nego i na građanima. Ljudi se masovno žale da jedu nezdravu hranu, a samo rijetki inspekcijama prijavljuju hranu sumnjivog kvaliteta. Na prste se mogu nabrojati građani koji, prije nego što kupe bilo šta, pogledaju da li je nekom proizvodu istekao rok trajanja, a kamoli da pročitaju njegov sastav.
Štetna hrana nikad neće biti iskorijenjena, ali njena sve učestalija prodaja bit će smanjena tek kada građani i nadležne institucije budu sarađivale, a ne samo optuživali jedni druge.