Stolari, vozači, ugostitelji, vodoinstalateri, automehaničari itd. samo su neka od zanimanja kojima su se bavili načelnici i predsjednici pojedinih skupština opština u RS prije nego što su zasjeli u udobne kožne fotelje.
Ti ljudi su izabrani, sve prema Izbornom zakonu, i to niko ne spori, volja naroda je bila takva i to treba poštovati, međutim, pitanje koje se postavlja je da li su takvi rukovodioci sposobni da privlače strane investitore, grade infrastrukturu, koriste moderne komunikacione tehnologije, a nemaju potrebno obrazovanje?
Sramota je da u 21. vijeku načelnici u nekim opštinama ne koriste računare i Internet i na pitanje: "Koji vam je e-mail", odgovaraju da ne znaju jer ga je sekretarica odnijela kući.
Neke lokalne zajednice, zamišljene kao pokretač razvoja cijele države, ne ispunjavaju svoju funkciju, a da li je to zbog kadra ili zbog nečega trećeg, ocijenite sami.
Veliki problem u ovim opštinama je i taj što su svrstane u kategoriju izrazito nerazvijenih tako da investitori od njih bježe, država nema interesa da u njih ulaže, a rukovodioci ili ne znaju, ili neće ili stvarno ne mogu da pokrenu tu opštinu.
I na kraju, dok god nam bude bitno iz koje političke partije je neki kandidat, a ne njegove lične sposobnosti situacija se neće promijeniti. Izrazito nerazvijene opštine ostaće u toj kategoriji, sela oko tih opština će i dalje odumirati, mladi i školovani kadar će iz njih bježati, a rukovodioci će i dalje poslije rada na "bauštelu" doći zasjesti u fotelju i sekretarici reći da od kuće ponese e-mail, jer se za njega raspitivao neki novinar.