BiH je jedna od najsiromašnijih i najzaostalijih zemalja u Evropi, i neka je.
Jedna od milion neobjašnjivih gluposti i budalaština koje smo proteklih godina uradili je i ta da već deset godina iz potpuno neshvatljivih razloga prepuštamo Hrvatskoj i Srbiji 22 miliona maraka svake godine koje bismo dobili da sami obavljamo kontrolu vazdušnog prostora iznad BiH. Razlog je, pazite sad, to što softver koji nam je isporučila neka španska firma, još ne funkcioniše najbolje. U proteklih deset godina to iznosi 220 nama, očigledno, nepotrebnih miliona maraka.
Naravno, nije to jedini primjer. Evropska komisija je spremila sto miliona evra podrške budžetima u BiH, a jedini uslov je da se dogovorimo u vezi s globalnim fiskalnim okvirom u BiH za naredne dvije godine. Da li se neko makar počešao po glavi što ovaj izuzetno povoljan kredit propada? Nekoliko miliona evra koje nam je EU donirala za izgradnju graničnih prelaza je takođe propao jer nismo uspjeli da izganjamo građevinsku dozvolu i papire... Zbog loših propisa, nepostojanja dogovora i nebrige naši poljoprivredni proizvodi često ne mogu ni primirisati u susjedne nam države, ali je zato BiH preplavljena lukom, kupusom, krompirom i mrkvom koju nam prodaju naši dalji i bliži susjedi. Takvih primjera ima milion...
I da li se poslije takvih stvari neko još može pitati zbog čega su nam najniže plate, najgori životni standard, a perspektiva da postanemo dio evropske zajednice zemalja praktički svedena na nulu? Naravno da je to logično i naravno da nas ne treba žaliti zbog toga. Bitnije je to kako će se pojedine partije dogovoriti u vezi s raspodjelom fotelja u federalnoj i državnoj vladi nego kakva će nam biti ekonomska strategija da popravimo deficit koji imamo sa svim zemljama s kojima trgujemo. Ali, barem ne možemo nikoga kriviti, u ovoj situaciji smo jer smo sami to zaslužili.