Dok armija bh. građana čeka da bude zaposlena, "ohrabrujući" podaci stižu iz Zavoda za zapošljavanje RS, gdje tvrde da je poslodavcima u tom entitetu potrebno bezmalo 5.000 novih radnika.
Na velika vrata stiglo nam je još jedno "epohalno" istraživanje, da poslodavcima trebaju radnici u prodaji, obrazovanju, hotelijerstvu, ugostiteljstvu... Kao što se moglo i pretpostaviti, proizvodnju niko i ne spominje, a poznato je da samo ona izvlači iz krize.
Da li tržište rada u našoj zemlji postaje stabilnije? Na to pitanje postoji nekoliko verzija odgovora, u zavisnosti od toga kome ćemo ga postaviti.
Ukoliko predstavnike sindikata upitamo da li za radno sposobne građane dolazi renesansa, dobićemo odgovor da nezaposleni o tome mogu samo da sanjaju. I poslodavci će reći da im novi radnici trebaju koliko i Eskimima frižideri.
Kroz ružičaste naočare, čini se, gledaju samo predstavnici ministarstava rada, koji uvijek vide mogućnost da se zaposle novi ljudi.
Kako je oduvijek poznato da u BiH iza svake rečenice koja se završava upitnikom uvijek stoji nekoliko potpuno suprotnih odgovora, tako me ne čudi da neki i dalje uopšte ne vide gorući problem u našoj zemlji - nezaposlenost.
Sigurno je da je u RS neuporedivo bolja situacija, ali još nije vrijeme za likovanje, jer mnogo posla nije ni započeto da naša država bude u ravni sa komšijskim zemljama, a Zapad da i ne spominjemo.
Kome znače ankete i statistički podaci? Građanima ove zemlje treba svakog mjeseca plata na tekućem računu.