BiH nije zemlja koja je odlučna u opredjeljenju da se bori protiv organiziranog kriminala i korupcije. Vlastodržačka elita je deklarativno opredijeljena za borbu protiv kriminala. Kada deklarativna spremnost treba da preraste u konkretne poteze, onda nastaju problemi.
BiH je jedina zemlja u kojoj političari bez obzira na otvorene istrage ili sudske presude ostaju u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Sjetimo se primjera Hasana Čengića, Dragana Čovića, Mladena Ivanića, Milorada Dodika, Nedžada Brankovića... Svi oni su spremni žestoko braniti nezavisnost i samostalnost pravosuđa, ali samo do granice kada njihove odluke treba da preispitaju nadležni istražni organi.
Činjenica je da niko ne može kazati da su spomenuti, ali i mnogi drugi političari krivi dok im se krivica ne dokaže sudskom presudom. Međutim, upravo oni bi trebalo da budu najsnažniji zagovornici objektivnih i nepristrasnih istraga oslobođenih političkih pritisaka. Uz to, političari bi trebalo sve policijske agencije u BiH da oslobode političke kontrole te omoguće efikasnu zaštitu svjedoka.
Zaštićenim svjedocima u BiH je trenutno nemoguće trajno izmijeniti identitet i veoma ih je teško izmjestiti u druge države. U takvim okolnostima njihova zaštita je skoro nemoguća, pa ne čudi da se građani BiH sve teže odlučuju na svjedočenje.
Usvajanje zakona o programu zaštite svjedoka već je mjesecima žrtva besmislenih političkih igara. Sve nabrojano je samo mali dio dokaza o spremnosti ovdašnjih političara da kriminal svedu na najmanju moguću mjeru.