Javni sistem Radiotelevizije BiH postavljen je na staklene noge i sudeći po posljednjim događajima u upravnim tijelima javnih emitera moglo bi se desiti da im se uskoro izmakne tlo pod nogama.
Javni sistem trebalo bi da funkcioniše na kontinuiranoj saradnji tri javna emitera u BiH. Kakva je saradnja korisnici njihovih usluga, gledaoci i slušaoci, mogu vidjeti u vrlo kratkom roku, uz upotrebu daljinskog upravljača. Onaj ko pomisli da je njihov jedini problem (ne)kvalitet programa, vara se. Javni sistem počeo je pucati po šavovima onog trenutka kada se trebao podijeliti kolač od marketinških prihoda.
Iako je obaveza javno emitovanje odmaći od politke, upravo je politika ta koja je kroz zakon utvrdila kako će se dijeliti sredstva. Po običaju država se `ogrebala` o entitete i tu nema mjesta tržišnoj ekonomiji. Tako Uprava RTV FBiH tvrdi da je zakinuta, dok rukovodstvo BHRT smatra da problema nema dok se poštuje zakon i podjela gdje oni dobiju pola kolača, a drugu polovinu podijele entitetski emiteri. U ovoj gunguli najtiše je vođstvo RT RS, iako se reforma javnog servisa najvećim dijelom slomila na leđima onih koji su zbog reforme morali da odu iz te medijske kuće.
Gledaocima preostaje da poštuju zakon i plaćaju porez u vidu RTV takse, zaposlenima da iščekuju plate i kadrovske preraspodjele, a rukovodstvu da zarađuje novac za poboljšanje programa kako bi privukli poslovni svijet da baš kod njih plate reklame. Jednostavno, ali tek kada se stvari postave na svoje mjesto.