Bosna i Hercegovina je na pragu recesije, a njeni građani na ivici siromaštva. Tu su već decenijama, tako da nema sumnje da će i nakon ovog još jednog negativnog procesa ostati iznad provalije, ali i daleko od čvrstog tla. Ni na nebu ni na zemlji.
Recesija dolazi polako, a isto tako kada se ukorijeni treba joj duže vremena da ode. Ova nadolazeća nam govori da su priče o dugogodišnjim ulaganjima u infrastrukturu i stvaranju povoljnog poslovnog okruženja jednostavno preuveličane ili da mjere nemaju efekta.
Pojmovno, u pitanju je proces u kojem dolazi do pada bruto društvenog proizvoda (BDP) koji je mjerilo ekonomske aktivnosti države.
U BDP je generisana potrošnja kako lična tako i državna, investicije te neto izvoz, tačnije razlika vrijednosti izvoza i uvoza koji je kada je BiH u pitanju tradicionalno negativan i sa kojim se BDP smanjuje.
Za zemlje u razvoju, kao što je i ova naša, od velike važnosti su investicije koje mogu da donesu višestruku korist pogotovo ako su u pitanju izvozno orijentisana preduzeća.
Naime, pored toga što svaka takva investicija direktno povećava BDP, kroz nova radna mjesta se povećava potrošnja, a raste i izvoz. Sve to utiče na bruto društveni proizvod.
Međutim, velike strane investicije u BiH se u posljednjih nekoliko godina mogu izbrojati na prste jedne ruke.
Jednostavno, investitori ne žele da rizikuju svoj novac, a BiH je sve samo ne sigurna zemlja.
Sve i da se pojavi neki multimilioner i izgradi proizvodni pogon, veliko je pitanje da li bi mogao da pronađe adekvatnu radnu snagu. Naime, veliki dio građana BiH uveliko razvija Njemačku, Austriju, Italiju i druge evropske zemlje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.