Uprkos činjenici da u BiH posao aktivno traži blizu 550.000 građana, sezonske radnike nije lako pronaći.
Dnevnice su "teške" između 30 i 40 maraka, što znači da se za 20 dana rada može zaraditi i do 800 KM, a to, ruku na srce, i nije zanemariva suma.
Pored toga, sezoncima poljoprivrednici nude i dva obroka, osvježenje i kafu, ali ni ovako "podebljana" ponuda nije dovoljno primamljiva za one kojima posao treba.
Istina, u njivi se obično radi od svitanja do sumraka i svakako da je teško izdržati temperature do 40 stepeni, ali se istovremeno postavlja pitanje kako je moguće da onda brojni govore "samo da mi je naći bilo kakav posao".
Da je motika ljudima i te kako mrska, dok olovku obožavaju, svjedoci smo upravo ovih dana, kada se u gradovima formiraju dugi redovi, gdje se građani nadmeću da postanu popisivači.
Nije ni taj angažman nimalo zahvalan - takođe će da rade cijeli dan, često u selima, a zaradiće tek do 600 maraka, s tim što će morati svoje vrijeme prethodno da potroše i na obuku.
Sa druge strane, nedavno sam razgovarao s jednim poljoprivrednikom, koji mi se požalio da ispomoć ne može ni lupom da pronađe, jer mu se, kako ističe, nesuđeni radnici žale da ih "kolje" prašina.
Na kraju, imamo paradoksalnu situaciju, u čijem su središtu ratari, voćari i farmeri, koji su zbog nedostatka radne snage prinuđeni da "češljaju" i susjedne države, gdje nekako i uspijevaju da pronađu sezonce.
Problem visoke stope nezaposlenosti u BiH je uzeo alarmantne razmjere, ali se uprkos tome posao bira. A, imao sam priliku u Evropi vidjeti ljude koji imaju vlastiti motel i nedaleko od njega štalu, tako da su spojili ugostiteljstvo i stočarstvo, i time se ponose.