Najveća i najduža potraga koju pamti Banjaluka, od samog starta, organizovana je po sistemu hajke i liči na sve nego li na profesionalno traganje sa jednim ciljem da se živ i zdrav pronađe Ratko Makarić iz Potkozarja.
Koliko god otac tvrdio da Ratku šuma nije strana, teško je vjerovati da se na nepristupačnom terenu snađe troipogodišnji dječak, odjeven samo u donji dio trenerke, bez hrane i vode. Vrijeme u ovom slučaju definitivno nije saveznik i nije bilo dovoljno, vidi i laik, da Ratka prvih dana u pravoj džungli traže samo policija i mještani. Specijalni tim Gorske službe spasavanja iz Hrvatske razočaran je otišao kući. Nakon sedam dana, kada su ih konačno pozvali, tragova je bilo veoma malo.
Dijelovi plastičnog pištolja, mali dječji bubanj i mobilni telefon pronađeni su u krugu od nekoliko kilometara od mjesta nestanka i to u prvih šest dana potrage. Tragova više nema. Prve noći u šumu se zaputilo oko 400 mještana i policajaca. Pravi spasioci znaju kako se dozivaju izgubljeni na takvom području, ali BiH je jedina zemlja u regionu koja nema svoju gorsku službu spasavanja.
I dok čitava zemlja saosjeća sa porodicom Makarić i nada se da će dječak biti pronađen živ, načelnik Centra javne bezbjednosti Banjaluka svaki treći dan najavljuje nove metode potrage. Danas u Potkozarju za dječakom tragaju policajci, uglavnom saobraćajni.