Notari u Republici Srpskoj solidarno su isplatili 5.000 maraka novčane pomoći porodici suspendovanog kolege Sauda Filipovića, koji se tereti da je bio član organizovane kriminalne grupe koja je u oktobru prošle godine otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića.
Ako pitamo notare, pomoć Filipovićima je kao i svaka druga koju su isplatili prema važećem pravilniku, bilo da se radi o kolegama koji su spriječeni da zarađuju zbog bolesti, ili su na neki drugi način onemogućeni da rade i tako obezbjeđuju životnu egzistenciju.
Pomoć je, dakle, isplaćena porodici radnog kolege koji je trenutno u sudskom postupku i kao takav još nevin, dok se ne dokaže suprotno.
Sa druge strane, novac je isplaćen porodici koja je nekoliko mjeseci prije ove pomoći iskeširala za novi automobil 30.000 maraka.
Možda notari kada su isplaćivali novčanu pomoć nisu znali za ovaj podatak, a možda on i nije toliko bitan, s obzirom na to da je 5.000 maraka uobičajena tranša pomoći članovima Notarske komore.
Bilo kako bilo, notari trebaju građanima RS i BiH, ali isto tako bi morali povesti malo više računa o tome kome isplaćuju pomoć.
Javnosti je možda malo poznato da u RS postoje notari koji jedva uspijevaju da plate troškove za svoju kancelariju, dok njih nekoliko ostvaruje ekstra profit i žive kao lordovi s obzirom na standard života u BiH, odnosno RS.
Zar ne bi bilo pametnije novčanu pomoć, ako se već isplaćuje, dati onim notarima koji se nisu snašli, nego onima koji nisu finansijski ugroženi?