Zavod za zapošljavanje FBiH je prošle godine oko 27 miliona KM podijelio kao podsticaj za zapošljavanje bez provjere da li je taj novac zaista potrošen za ono za šta je namijenjen. Tako je bilo i nekoliko prošlih godina što znači da bi se moglo reći da je nekoliko puta po 20 miliona otišlo "u vjetar". Istovremeno, nije urađeno ništa ni da novac koji je trebao biti vraćen i bude vraćen, a riječ je o nekoliko miliona KM iz ranijih godina.
Istovremeno, ovaj zavod i kantonalne srodne službe milione KM drže oročene kod banaka - ne dijele ih jer, vele, nema kvalitetnih programa.
Za to vrijeme povećaju plate retroaktivno za desetak mjeseci i desetine hiljada KM potroše za zimnicu, vjerske praznike, novčanike, marame, kravate, pa kupe i poneku knjigu za 12.000 KM, valjda da čitaju dok čekaju kvalitetne programe.
Sve ove potrošene pare prikupljene su tako što svaki zaposleni svakog mjeseca iz svoje plate izdvoji oko dvije KM kako bi pomogao brigu o nezaposlenim, a prema postojećoj evidenciji u FBiH ima oko 390.000 nezaposlenih.
S druge strane, postoje nevladine organizacije koje i sa 400 KM uspiju da otvore po jedno radno mjesto koje nije visoko plaćeno, ali pomaže da se preživi. No, o tim organizacijama niko ne govori, a sa drugih mjesta pare upravo za te i takve projekte odoše za kravate i marame!
I ovdje se vraćamo na priču da ono što je `svačije` postaje ničije i da onaj koji dobije pravo da upravlja tim `svačijim` i `ničijim` može da radi šta hoće. Teško se oteti utisku da to pravo nekako uvijek dobiju ljudi bez savjesti, mjere, odgovornosti.