Uspete rezervoar goriva u vaše vozilo, otklonite kod majstora neki sitni kvar po paprenoj cijeni i novčanik će vam, doslovno, biti opustošen.
Kada priđe datum registracije, počnete se, vjerovatno, hvatati za glavu, jer valja izbrojati još 300-400 maraka. Ili više.
To, međutim, nije ni približan spisak nameta koji vam donisi vlasništvo četvorotočkaša. Pogotovo se to odnosi na vozače čije vozilo je s proizvodne trake sišlo prije dvije-tri decenije, a takvih u BiH je, čini se, dosta.
Automobili na čijem satu piše 300.000 kilometara, ili pak više, ubuduće će na tehnički pregled morati svakih šest mjeseci.
Tako su bar zamislili tvorci Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, a hoće li to biti sprovođeno u praksi, biće poznato kroz nekoliko mjeseci.
Vozači su jedva dočekali da ospu drvlje i kamenje po ovom prijedlogu, pod motom da je riječ o još jednom ataku na sirotinju. Djelomično su u pravu.
U interesu svakoga, dok je za volanom, jeste da se bezbjedno vozi i ne ugrozi ni sebe ni ostale učesnike u saobraćaju.
To što na satu piše da je vozilo prešlo 300.000 kilometara, ne znači da nije "zategnuto". Niti znači da mu je to prava kilometraža.
Ali, ipak će, po svemu sudeći, za takve automobile biti prinuđeni da plaćaju dodatni tehnički pregled.
Ako su tvorci ovog prijedloga htjeli da povećaju bezbjednost na putevima, nije li bilo logičnije da pooštre kazne za vozače za čija se vozila kontrolom i vanrednim pregledom utvrdi da nisu ispravna?
Ovako, zamišljeno je da se uvuče vozačima ruka u novčanik, bilo da im je vozilo ispravno ili ne. A, riječ je o starijim automobilima, kakva voze uglavnom oni bh. građani koji se svojim imovinskim stanjem ne mogu pohvaliti.