Draganu Markoviću pripala je čast da kao selektor prvi put odvede rukometnu reprezentaciju BiH na veliko takmičenje. Plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2015, i to preko Islanda, samo je potvrdio da je pravi čudotvorac i da je stvorio novo rukometno čudo na ovim prostorima.
Na prste jedne ruke mogu se prebrojati ljudi u našoj zemlji koji su vjerovali njegovim riječima da će BiH proći Island u baražu. U trenutku kada je preuzeo kormilo reprezentacije, ona je bila u totalnom padu. Čak se i selekcija poput Estonije poigravala s našim rukometašima, a da ne pričamo kako smo prolazili u ogledima sa nešto ozbiljnijim rivalima.
No, Markovićevim dolaskom sve se promijenilo. U svom prvom pokušaju da se domogne velikog takmičenja stigao je do baraža za Svjetsko prvenstvo u Španiji 2013. Nažalost, loših 30 minuta u Štutgartu koštalo je njegove izabranike odlaska na veliku svjetsku scenu, ali ostaće upamćeno da je mala BiH savladala veliku Njemačku sa 33:24, što je u rukometnom svijetu odjeknulo kao bomba. Uslijedile su kvalifikacije za "EURO 2014" u kojima je Marković ostao bez gotovo kompletnog tima iz prethodnog baraža. Odmah na startu BiH je izgubila svaku šansu za odlazak na EP, pa se Marković okrenuo mladim snagama. U reprezentaciju je uvodio golobrade mladiće, za koje je tvrdio da su budućnost našeg rukometa. Ni tada mu mnogi nisu vjerovali, no sa svojim saradnicima i reprezentativcima vrijedno je radio i stvarao tim koji će ući u istoriju našeg rukometa. U kvalifikacijama su se prošetali kroz grupu sa Estonijom, Latvijom i Portugalom i onda im je žrijeb baraža donio Island. Svi su pomislili da ne može gore. Daleko, skupo i sa malim šansama za prolaz do Katara. Ipak, Marković je u dvije utakmice potpuno nadmudrio Arona Kristijansona i odveo BiH do ispunjenja sna, napravivši jednu od najvećih rukometnih senzacija u posljednjih deset godina. Tvorac novog bosanskog čuda definitivno je zaslužio da bude prvi selektor koji će bh. rukometaše povesti na veliko takmičenje.