OHR se smilovao, i smijenjene funkcionere vratio u (politički) život. Ono što je u Evropi ukinuto još u srednjem vijeku, u BiH je ukinuto tek u petak.
Dok su osuda i smjena bez obrazloženja i bez adekvatnog dokaznog postupka u zemljama iz kojih ti ohaerovci dolaze ukinuti još za vrijeme renesanse, u BiH su svojim djelovanjem uveli "sudsku praksu" koja ovdje nije postojala ni za vrijeme osmanlija.
Naši ovovremeni gospodari, oličeni u Kancelariji visokog predstavnika, još mogu smijeniti, ukloniti iz političkog života i zabraniti ljudima da javno djeluju, a odluku "potkrijepiti" s nekoliko šturih rečenica da pripadate "mreži podrške Radovanu Karadžiću", a pritom ne prezentovati ni jedan jedini dokaz za to. U srednjem vijeku su barem fingirali "istragu" i trudili se odluke potkrijepiti kakvim takvim, pa ma koliko diskutabilnim "dokaznim materijalom", dok se OHR nije potrudio ni toliko.
Britanski lord Pedi Ešdaun je jedan od onih koji su ove metode najizdašnije koristili i ljudima uništavao karijere i živote, a ljudska prava bacao u blato. On i njemu slični su odlučili da će svoje vizije "dobrobiti" BiH ostvariti tako što će bez suda posmjenjivati ljude s njihovih pozicija, od kojih su neki izabrani na demokratskim i poštenim izborima.
Pritom oni nisu samo obezvrijedili ljude o kojima ovdje govorimo. Oni su pljusnuli šamar cijeloj BiH i njenim građanima, jer su obezvrijedili institut izbora. Kada bi tako nešto samo pomislili da urade u vlastitim zemljama, završili bi svoju političku ili diplomatsku karijeru za sva vremena. Onim čega se u normalnim zemljama diplomate stide, u BiH se, izgleda, ponose.