Ubistvo djevojke u Palama, koje se dogodilo u nedjelju ujutru, šokiralo je bh. građane, koji su se po ko zna koji put u posljednjih nekoliko godina zapitali zašto se baš u ovoj državi događaju tragedije iza kojih se kriju gotovo bezazleni razlozi.
Mladić je, nakon kraćeg razgovora sa sedamnaestogodišnjakinjom, povukao obarač i sledio krv u žilama kompletnoj bh. populaciji.
Samo dvadesetak dana ranije, u Banjaluci je hladnokrvno usmrćen mladić, takođe pištoljem, a život mu je oduzeo sugrađanin i to nakon kraće prepirke.
Očigledno, benigni nesporazumi u BiH dovoljno su opasni da se situacija otme kontroli i da zamiriše barut.
Zakazali su policija, škola, društvo. Zbog čega su čuvari javnog reda i mira dozvolili da je, toliko godina nakon rata, gotovo svako domaćinstvo naoružano do zuba? Zašto policija ne zasuče rukave i ne "pročešlja" tavane i podrume?
Bh. populacija je u ogromnim socijalno-ekonomskim problemima i antidepresive troši kao bombone pa u takvom stanju ne bi smjelo da se dozvoli da je oružje svima nadohvat ruke.
Postavlja se i pitanje zbog čega je u vaspitno-obrazovanim ustanovama vaspitanje završilo u ćošku? Učenici napamet uče formule, umjesto da im se pomogne da nauče da prebrode ozbiljne probleme koji ih očekuju u životu. Nastavnici treba da ih uče da se pištoljem ne rješavaju nesporazumi.
Potrebno je uvesti korjenite promjene kako bi u prvi plan bile stavljene prave vrijednosti i kako bi problemi bili "gašeni" razgovorom, a ne obaračom.