Nekad jedna od najljepših i najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu i nacionalno blago Bosne i Hercegovine - saborna crkva Svete trojice u Mostaru još čeka snažniji početak obnove. I danas ta bogomolja, koja je prije rušenja ostavljala bez daha, čeka i trpi.
Na ulasku u crkveno dvorište dočekuje fotografija njezinog prvotnog izgleda, potom katanac, a onda na mjestu gdje je stajala tek temelji i kamenje od kojeg je bila sazdana. Na licu mjesta teško je povjerovati da će ubrzo zabljesnuti, no teško je bilo vjerovati i da će Stari most ponovno povezivati Mostar, pa povezuje. U obnovu saborne crkve krenulo se s optimističnim notama. Na donatorskoj večeri prije dvije i pol godine predstavnici svih razina vlasti, bez obzira na stranačku i vjersku pripadnost, složili su se da nema pravog Mostara bez ove lijepe crkve i da treba učiniti sve da ona bude obnovljena. Njezina obnova bila bi snažna poruka Srbima u dolini Neretve da se vraćaju na svoje i da ostaju na svome. Njezina obnova odaslala bi poruku svijetu da u gradu na Neretvi zarastaju ratne rane i da je to ponovno grad svih onih koji ga vole i žele u njemu živjeti. Premda je to već svima jasno, jasno je i da želje, mogućnosti i obećanja nisu ista stvar. Saborna crkva biće građena kako je bila građena i prije 697 godina, za što je potrebno i vremena i novaca. No, ovog zadnjeg nedostaje. Vlada RS uplatila je 70 posto obećanih sredstava, Vlada FBiH, odnosno njezin tadašnji premijer Nedžad Branković obećao je znatno više sredstava nego RS, no do danas je uplaćeno svega tri posto od obećanih šest milijuna maraka. Neki bi mogli više, neki bi mogli redovnije, a crkva Svete trojice strpljivo čeka neka bolja vremena. Veliku podršku pri obnovi daje mostarski gradonačelnik, koji je i tijekom obilaska crkve prekjučer kazao da će se ona naći i u proračunu za 2011, te da će lobirati da obećana sredstva što prije stignu, no Mostar ne može sam.