Čelni ljudi Univerziteta u Banjaluci upozoravaju da je krajnje vrijeme da se digne glas protiv komercijalizovanog obrazovanja. Gdje ima dima, ima i vatre.
Posljednjih nekoliko godina otvoreno je na desetine privatnih fakulteta u RS. Neki čak ne ispunjavaju ni osnovne uslove za rad, a očigledno je dovoljno da vlasnik ima dvije prostorije i koji računar kako bi otvorio visokoobrazovnu ustanovu. Naravno, čast izuzecima.
Da stvar bude još gora, pojedine privatne visokoškolske ustanove dobile su i naziv "kupovni fakultet", čime je zaista sve rečeno. Za deceniju ili dvije, kada stariji profesori odu u penziju, na fakultetima će predavati kvaziprofesori koji studentima neće znati prenijeti ni osnovne detalje iz nastavnog programa. Pričamo o reformi obrazovanja, a nismo ustanovili ni glavne razlike između dobrog i lošeg. Situacija nije briljantna ni na javnim fakultetima.
Zar i kupovanje ispita na javnim fakultetima nije jedan od vidova komercijalizacije obrazovanja? Svima nam je dobro poznato da na pojedinim javnim i uglednim fakultetima postoji jasno definisan cjenovnik za polaganje ispita. Nadležni čekaju da se neki student odvaži i rizikuje da ne dobije diplomu i javno prozove profesora koji, po pravilu, opušteno uzima mito jer zna da studentova riječ protiv njegove redovno gubi bitku. Osim u američkim filmovima.
Ako bi neko postavio pitanje zašto mladi iz RS odlaze po diplomu u inostranstvo, ovo su samo neki od odgovora.