Profesor geografije u dobojskoj Gimnaziji "Jovan Dučić" preko noći se od omiljenog profesora srozao do pritvorenika osumnjičenog za obljubu učenica.
Njegovo hapšenje i pritvaranje izazvalo je toliku pažnju dobojske čaršije, da se sada u tamošnjim kafanama isključivo raspreda o tome da li je ili nije počinio sve što mu je stavljeno na teret.
Optužbe da je s maloljetnom učenicom imao seksualne odnose, te da je drugu ucjenjivanjem navodio na iste, pokazuju da je to što je bio jedan od omiljenih profesora među đacima na najprimitivniji način zloupotrijebio. Bez obzira na to koliko profesor bio "zgodan" ili "neodoljiv", a učenice "navalentne", njegova sveta dužnost je da ne pređe nevidljivu granicu, koja postoji između đaka i onoga koji ga uči vrijednostima ovog svijeta.
Razmjenjivanje SMS poruka, "prijateljevanje" na Facebooku između đaka i profesora nisu metode poznate uobičajenom pedagoškom radu. Međutim, to nije spriječilo gimnazijalce i njihovog profesora da se na društvenim mrežama dopisuju, međusobno časte komplimentima ili čak svima pokazuju zajedničke fotografije s putovanja.
Bilo kakva prisnost ili "prevelika pristupačnost" učenicima može imati samo kontraefekat u godinama kada su potpuno zbunjeni, još nesvjesni sebe i svojih kvaliteta i u potrazi za identitetom i čvrstim osloncem. Velika razlika u godinama između profesora i učenica, koje su akterke ovog skandala, otežavajuća je okolnost za osumnjičenog, koji svoje ljudske slabosti nije mogao ili nije htio da na vrijeme obuzda.
Posljedice ovog djela, bez obzira na moguću kaznu, snosiće, ne samo akteri ove priče, nego i njihove porodice, koje će u maloj sredini, kakva je Doboj, biti "stigmatizovane", iako možda nisu krive ni za šta.