Administrativni aparat u našoj zemlji još je jednom pokazao svoju neefikasnost zbog koje građanima pada mrak na oči jer su svjesni da ih kod svakog posla čeka "vozanje" od šaltera do šaltera.
Ovaj put su u pitanju penzioneri iz Republike Srpske koji žele ostvariti zakonsko pravo na penziju u Federaciji BiH jer su je tu i zaradili. Prisiljeni su putovati od grada do grada da bi prikupili sve što im treba. Putuju i troše na autobuske karte više nego što imaju od penzije. Za neku dokumentaciju postoji razumljiv razlog, ali za neku jedini razlog je loš i lijen državni službenik. Preglomazna administracija s nizom pogodnosti koje imaju samo službenici nema vremena objasniti stranci koja prava ima i kako ih može ostvariti, a za to su dovoljne samo dvije rečenice koje su, pri tome, u opisu posla službenika.
Tako penzioneri ne znaju da uvjerenje o kretanju u, na primjer, Sarajevu mogu tražiti i dobiti preko opštine u Bijeljini u kojoj su, recimo, sada nastanjeni. Ne znaju jer im niko nije rekao, ni onaj u opštini, ni onaj u zavodu PIO, ni onaj u policiji, a bacanje graha nije dalo efekta. Ono malo crkavice koju imaju bespotrebno će potrošiti na kartu za Sarajevo da bi mu policijski službenik u bivšoj opštini rekao da ne može isti dan dobiti traženo uvjerenje. Nije se potrudio objasniti da ga ne može dobiti taj dan ili, ne daj bože, da ga može tražiti u opštini gdje sada živi već je ubogog penzionera ostavio u panici - šta sada uraditi.
Čekaće se još na reformu javne uprave i neki od penzionera možda je neće ni dočekati, a dotle će građani moliti da ostanu pri zdravoj pameti kada idu tražiti papire kod poput medvjeda zaštićenih službenika.