Odlazak Rafija Gregorijana iz političkog života BiH sigurno će u velikoj mjeri relaksirati političku situaciju u zemlji.
Čovjek koji je u OHR-u figurirao kao posljednji relikt guvernatorskog vladanja Bosnom, tako će kao i mnogi prije njega biti ispraćen. Kao i za svakim ko odlazi neko će ga sa radošću ispratiti dok će za njim sigurno neko i pustiti suzu.
Zajedno sa Gregorijanom iz BiH će otići i politika nametanja što mnogima u BiH, koji su opstajali upravo uz pomoć tih mehanizama, sigurno neće odgovarati.
Jasno je da Evropa već duže vrijeme želi da u BiH vidi da političari sjede i odlučuju o sudbini zemlje, ali da su problem tome bili upravo osobe poput Gregorijana koje su se u pat pozicijama po pravilu svrstavale na stranu političkih krugova iz Sarajeva.
Sigurno je da će upravo zbog toga najviše žaliti u Sarajevu, koji sad neće imati kud već će morati da sjednu za pregovarački sto i da traže kompromise s preostalim akterima u BiH kako bi nam svima u ovoj zemlji bilo bolje.
Ni Gregorijan koji odlazi iz BiH može biti zadovoljan. Uradio je reformu odbrane, prilično podebljao svoj bankovni račun, a usput se i oženio, tako da sad može mirno u radnoj sobi svoje kuće u Virdžiniji da piše analize o stanju u jugoistočnoj Evropi.