Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Tarik Sadović konačno je pokazao zube. Ministrova odlučnost nije uslovljena teškim i bolnim reformama koje je bilo neophodno usvajati, nisu ga iz letargije izbacile vijesti da ćemo i iduće godine biti jedna od rijetkih zemlja koja će ostati u evropskom getu, nije zasukao ni rukave da odlučno protjera strance koji su opasnost po BiH.
Arhitekta Sadović, koji se vjerovatno i sam čudi kako je postao prvi čovjek u Ministarstvu sigurnosti, pokazao je ministarsku odlučnost tek kada se počelo raditi o njegovoj glavi.
Na zahtjev predsjednika SDA Sulejmana Tihića da odstupi s ministarskog mjesta, Sadović je učinio ono što nije radio tokom svog čitavog mandata. Pobunio se, i to žestoko.
Sadović ističe da ga smjenjuju američki ambasador u BiH Čarls Ingliš i zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan. Ministar sigurnosti ultimativno zahtijeva da mu se jasno kaže da je smijenjen pod pritiskom Amerike inače neće podnijeti ostavku.
I ovaj slučaj pokazuje da, nakon nekoliko godina uživanja u blagodetima izvršne vlasti, fotelja našim ministrima postaje produženi nastavak kičme.
Sadović je dosad bio vjerni soldat svoje partije. Tek kada su i u SDA shvatili da je Sadović na mjestu ministra sigurnosti BiH karikaturalni lik, pobunio se protiv stranke.
Teško je ocijeniti šta je žalosnije i pogubnije - kada stranački poslušnici slijepo slušaju šta im dođe iz centrale stranke i priznaju samo njen sud ili kad u zaštiti svojih ministarskih beneficija pozivaju na pravo i pravdu.