BiH će se u narednih nekoliko godina suočiti s problemom koji će nas skupo koštati, a šteta koja će zbog njega nastati praktično je nenadoknadiva.
BiH jednostavno nema stručnih kadrova gotovo ni za jednu ključnu oblast.
Ne samo da nam nedostaju stručnjaci u diplomatiji, državnoj službi, agencijama i pravosudnim ustanovama, nego nam nedostaju ljekari, inženjeri, pa čak i dobrih majstora sve je manje.
Postoji tu još jedan problem o kojem ne razmišljamo, a trebalo bi: Većina ljudi danas na ključnim pozicijama obrazovana je u bivšem jugoslovenskom sistemu u kojem su ipak postojali kakvi-takvi standardi. Šta ćemo kad nam dođe izgubljena generacija devedesetih i kad ona preuzme ključne upravne pozicije u društvu? Šta ćemo kad nam glavni "stručnjaci" u zemlji postanu ljudi školovani na privatnim instant fakultetima koji su u zadnjih desetak godina nikli kao pečurke poslije kiše? Pa čak i državne obrazovne ustanove su po svim kriterijumima na samom dnu Evrope.
U vrijeme dok smo mi na Balkanu ratovali, u CERN-u su izmislili internet, u "Erbasu" su dizajnirali A380, Kina je iz sirote ruralne zemlje izrasla u svjetsku ekonomsku silu, zemlje istočne Evrope povećale su svoj GDP pet-šest puta, u Americi su pokrenuli projekt dešifrovanja ljudskog genetskog koda i dizajnirali Windows... "Civilizacijski iskorak" kojim smo mi doprinijeli svijetu bio je pojam "etničko čišćenje", koji je prvi put primijenjen upravo na Balkanu.
Za to vrijeme mnogo mladih ljudi iz BiH otišlo je na školovanje na razne prestižne svjetske univerzitete, ali malo ih se vratilo ili se ikad namjeravaju vratiti. Ako nam se oni ne vrate, a očigledno da neće, ko će onda graditi ovu zemlju? Ili entitete, svejedno? Šta je to na čemu ćemo bazirati naš razvoj? Ko će nam osmišljavati vizije i ko će ih provoditi? Jesu li nacionalne teme usud kojim ćemo se baviti i narednih pedeset ili sto godina? Ili će onaj koji ostane posljednji na izlazu ugasiti svjetlo?