Međunarodni dan osoba s invaliditetom (OSI) po tradiciji je obilježen i u BiH, samo ove godine prvi put i u svjetlu pravne potvrde grubog kršenja prava i konvencija koje zagovara ovaj datum.
Presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Hadžimejlić i drugi protiv BiH", kojima je zbog duševne bolesti oduzeta poslovna sposobnost te su nezakonito, odnosno bez sudske odluke, smješteni u JU Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica "Drin", bez sumnje će otvoriti pitanja nelogičnosti zakonskih rješenja, nepoznavanja evropske standardizacije u praksi i nehumanog postupanja s ljudima kojima pripada sistemska podrška.
Stepen nezainteresovanosti je toliko izražen da, primjera radi, sama ustanova i danas nosi naziv koji je već duži niz godina neprihvatljiv, kršeći tako prava koja su njena okosnica djelovanja.
Uprkos značaju ove presude, stotinama odštetnih zahtjeva koji se mogu uputiti prema BiH, refleksijama koje će imati na polju zakonodavstva, relevantne institucije nemaju ni podatak o njoj, kao ni o broju OSI (i civilnih).
Tek su procjene udruženja humanitarnih i nevladinih organizacija da je svega 10 odsto radno nesposobnih i to su sigurno relevantni podaci jer dolaze iz sektora koji godinama putem projekata sanira institucionalni nemar.
O uspjehu integracije, primjene prava na obrazovanje, rad, asistenciju, reprodukciju.., govori (ne)vidljivost OSI u svim sferama života.
To je potvrda da uprkos obavezujućim konvencijama čiji su potpisnici i RS i FBiH, OSI nisu prepoznate kao proizvođači, potrošači, predavači, iznad svega roditelji.
I tu se završava sva naša priča o ispunjavanju evropskih uslova i napretku, odnosno počinje ona o kršenju osnovnih ljudskih i demokratskih prava.
Prava na izbor i na odluku.