Kako se danas osjećaju Hrvati u BiH, govori to da je njih oko 140.000 svoje osjećaje da su majorizirani zapečatilo potpisom.
Tisuću studenata, branitelja i građana prosvjedovalo je u središtu Mostara jer se također u svojoj zemlji osjećaju nemoćno. Oni koji su dali svoj glas HSP-u i Narodnoj stranci Radom za boljitak osjećaju se dobro, jer su njihove stranke stigle na vlast u FBiH.
Neki Hrvati imaju gorak okus u ustima, neki slave, nekima je svejedno formirala se vlast ili ne, došli na nju Čović ili Jurišić ili bilo tko drugi. Ti što im je svejedno nemaju posla, jedva spajaju kraj s krajem, ni vreću brašna, koja je sad, uzgred rečeno, 30 maraka, ne mogu kupiti i tako im je "ko vladao da vladao".
Vjerujem da se najveći broj Hrvata osjeća upravo kao ovi zadnji. Inače bi prosvjedi bili još bučniji i masovniji, skupilo bi se barem 100.000 duša.
Drugo je pitanje iritira li Hrvate što im drugi izabiru predstavnike u vlasti. Dapače da iritira. To je stvar principa. Ti biraš sebi, ja sebi, on sebi, oni sebi, ali ne možeš ti i sebi i meni, a da ja budem zadovoljan. Pa i ako ću biti nezadovoljan, barem znam da sam sam birao - sam pao, sam se ubio.
Većina Hrvata koja je potpisala peticiju "Stop majorizaciji Hrvata" navela je upravo Željka Komšića kao razlog zbog kojeg se osjeća nemoćno. Nije stvar u liku Komšića, već Hrvate iritira što svatko ima pravo izabrati svog predsjednika, a samo oni nemaju i samo oni dobivaju predsjednika svih.
Slično je i s vlasti u FBiH. Tisuće ljudi dalo je svoj glas HDZ-ima očekujući da će ući u vlast i razina njihove ogorčenosti raste.
Ukoliko se proširi i na one Hrvate kojima je svejedno, naredni prosvjedi u većinski hrvatskim gradovima vrlo lako bi mogli biti bučniji i masovniji. No, pravo pitanje, vjerojatno i hipotetičko, ovdje je kako će se Hrvati u BiH osjećati za 10 godina, tko može donijeti promjene?