Onaj trenutak istorije čovječanstva kada je pero zamijenilo toljagu nazivamo početkom pravne civilizacije.
Prije tog značajnog momenta, postojao je samo zakon toljage - društvena grupa sa dužom toljagom uspijevala je da nametne svoje "argumente" ostalima koji bi se u nedostatku vlastitih "argumenata" (čitaj: kraća toljaga) poklopili po glavi i prihvatili "argumente" jačeg. Od trenutka kada je pero nadvladalo toljagu, stvari su se donekle izmijenile. Tako je danas neprihvatljivo iz čista mira napasti drugu zemlju, oteti joj teritoriju, silovati žene i paliti kuće. Naravno, nije toljaga ni danas potpuno iščezla iz naše svakodnevice. Mada pero još nije dobilo tu epsku bitku protiv toljage, istorija je, čini mi se, na strani pera, i nekako sam ubijeđen da nije daleko dan kada će toljaga potpuno iščeznuti.
Elem, ova priča o peru i toljagi je jako poučna i za BiH. Meni se barem čini da danas nigdje u civilizovanom svijetu nema toliko očiglednog primjera pokušaja pera (pravne države i demokratskih institucija) da se izbori protiv toljage, kod nas u liku i djelu visokog predstavnika i njegove kancelarije. Nema potrebe ponavljati po čijim se sve glavama ohaerovska toljaga razmahala svih ovih godina, ali čvoruge se posvuda vide i dan-danas. Pravni sistem BiH danas je neuređena papazjanija svega i svačega. U Ustavu BiH, recimo, imate entitetske vojske koje ne smiju prelaziti granicu drugog entiteta, ali nemate 80 i nešto institucija koje je proizvela pomenuta toljaga. Neka mi neko objasni kako je uopšte moguće uraditi bilo šta u ovoj zemlji, a da je u skladu s "pravnim sistemom"? Kakvim pravnim sistemom? Ustavom BiH u kojem ima nečeg čega u praksi nema, a nema onog što u praksi postoji? Je li Ustav BiH stvarno ustav? Može li mi iko to objasniti? A možda nekom sve ovo i odgovara. Znate kako kažu, najbolje se lovi u mutnom.