U neka ne tako davna vremena mališani su čeznuli za igračkama, a sada ih imaju u izobilju, što, ipak, nije preduslov za srećno odrastanje.
Bh. tržište zasićeno je jeftinim plastičnim puškama, roborima, loptama, autićima i lutkama, ali su ti predmeti izrađeni od, u najmanju ruku, sumnjivih materijala.
Procurila je, naime, informacija da igračke sadrže nedozvoljene količine hemijskih spojeva, za koje brojni stručnjaci tvrde da remete ravnotežu hormona, te da su čak i kancerogeni.
Postavlja se, zato, pitanje: Da li u ovim hladnim zimskim danima pustiti dijete da nazebe u snijegu, obnevidi pred televizorom, ili svoje zdravlje stavi na kocku zbog zabavljanja opasnim igračkama?
Malo ko u ovoj zemlji zna da nabroji sve državne, entitetske, kantonalne i opštinske inspekcije i slične službe, u kojim je zaposlena armija odlično plaćenih službenika, ali je na tezgama i dalje mnoštvo plastike sa Istoka, koja u Evropsku uniju ne može da dospije ni pod tačkom "razno".
I kome da se žali roditelj ukoliko igra preraste u noćnu moru? Ne vrijede mu tužbe i žalbe, kad se prethodno niko nije poslužio izrekom "Bolje spriječiti, nego liječiti".
Na bh. tržištu, prema stavu udruženja za zaštitu potrošača, cvjeta prodaja proizvoda na čijim bi deklaracijama trebalo da stoje tri uzvičnika.
Opasne igračke, koje su u prethodnom periodu pronalažene na rafama, uništene su, ali šta je sa onima koje je još moguće kupiti? I kako se, uopšte, događa da uzročnici raka pređu državnu granicu i završe u prodavnicama za djecu? Na ta pitanja nadležni su do sada slijegali ramenima.