Posljednji postupci i izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića i ministarke inostranih poslova BiH Bisere Turković nisu ni smiješni ni žalosni, već opasni.
Turkovićeva, koju na funkciju nije izabrao narod, i Komšić, koji se u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva smjestio zahvaljujući glasovima Bošnjaka, ovih dana su neprikosnoveni kraljevi ispada, mada je, ako se prisjetimo njihovih ranijih izjava, potpuno nejasno kako su uopšte uspjeli nadmašiti sami sebe.
Tako je Komšić, u kontekstu "mirne disolucije BiH", spominjao puške, tenkove i topove, dok je MIP, kojim rukovodi Turkovićeva, pozvao "borce koji su branili BiH da ne putuju u Srbiju" (državu koja je prošle godine bila na trećem mjestu na spisku zemalja u koje smo najviše izvozili).
Umjesto da se šefica diplomatije brine zbog toga što je za kormilom jednog od najvažnijih ministarstava u vremenu dok imamo nepovratno iseljavanje stanovništva, koje će, najvjerovatnije, biti još masovnije nakon popuštanja epidemioloških mjera, ona za taj, krucijalni problem, očigledno nema vremena. Ili, što bi naš narod rekao, "besposlen pop i jariće krsti".
S druge strane, o Komšiću su ovih dana najviše rekli njegovi skandalozni postupci. Dugo će se još prepričavati diplomatski gaf koji je napravio kada je preko saradnika pozvao ambasadora Srbije Aleksandra Đorđevića da, kako je izjavio ambasador, dođe "na kaficu". U pitanju je, najblaže rečeno, jeziva blamaža.
U svakom slučaju, Komšićeva vjerovatna namjera sigurno je urodila plodom - na ovaj način dobio je dodatne simpatije bošnjačkog glasačkog korpusa, jer se založio za bivšeg funkcionera federalnog MUP-a Edina Vranja, koji je uhapšen u Srbiji zbog sumnje u ratne zločine u Goraždu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.