Savjet ministara Bosne i Hercegovine, namjerno i bez ikakve potrebe, komplikuje procedure, opstruiše i odugovlači sa usvajanjem pravilnika o cijenama lijekova koji bi narodima u BiH u džepu ostavio više od sto miliona KM.
Pod uticajem farmaceutskih lobija nijedan ministar ili predsjedavajući Savjeta ministara BiH iz ovog ili prošlog saziva još nije na razuman, racionalan i širokim masama shvatljiv način objasnio zbog čega se ne usvaja pravilnik koji imaju sve zemlje u Evropi i koji na određen način sputava farmaceute da svoju robu maržiraju 100, 200 ili 300 odsto.
Pojedinačni izleti i naivna trčanja pred rudu nekih ministara i direktora Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, njihova obećanja i licitiranje rokovima samo pokazuju da ovom zemljom i institucijama ne upravljaju oni, već lobisti koji su u samo nekoliko mjeseci uspjeli na pomalo čudan način jedan pravilnik povući iz procedure i zamijeniti ga sa sada aktuelnim i poprilično lošijim od prvog.
Sjeća li se još iko da je Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, prije više od godinu dana rekao da će insistirati da se pravilnik nađe na dnevnom redu Savjeta ministara i da je nedopustivo da taj dokument od 2012. godine kupi prašinu po ladicama institucija BiH. Nakon Osmanovića, naivno, moglo bi se reći neiskusno, aktuelni direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva krajem januara najavio je da će BiH u martu dobiti pravilnik o cijenama lijekova, međutim evo do dan-danas ništa.
Zanimljivo, istovremeno i tužno je što se ni Osmanović, a ni Aleksandar Zolak (direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva) danas ne pitaju ništa, iako su zakonski, proceduralno i suštinski nadležni za usvajanje tog pravilnika. Ovog puta ključ za usvajanje pravilnika u rukama je HDZ-ovog Vjekoslava Bevande, aktuelnog ministra finansija i trezora u Savjetu ministara i člana stranke koja već decenijama neprikosnoveno vlada finansijskim tokovima ove zemlje.
Priče o nekim neophodnim analizama, procedurama ili mišljenjima su za malu djecu, laganje Svjetske banke i međunarodnih kreditora.
Istina je da nema volje da se pravilnik usvoji i ključno pitanje je šta radi Tužilaštvo BiH?