Neće biti prvi put u BiH da sačekamo da se kuća prvo zapali pa da počnemo da je gasimo, umjesto da spriječimo da do požara uopšte i dođe.
Ovoga puta radi se o jedinstvenom računu Uprave za indirektno oporezivanje, jer je nejasno šta će se desiti 1. januara 2012. godine, ukoliko do tada ne bude usvojen budžet BiH. Po jednoj interpretaciji, onoj iz UIO, tog datuma prestaće sve isplate s tog računa, a država će doći u stanje tehničkog bankrota. Po drugoj, neće se desiti ništa strašno i uplate će se nastaviti najnormalnije.
Ovakve stvari su vjerovatno moguće samo u državi poput BiH, u kojoj nove vlade nema ni 14 mjeseci nakon izbora, a domaći politički lideri se ne mogu dogovoriti ni oko najjednostavnijih stvari, a da ne dođe do politizacije u kojoj mogućnost postizanja kompromisa graniči sa naučnom fantastikom.
Nakon liberalizacije viznog režima gotovo da nije uknjižen ni jedan jedini napredak. Da cijela situacija poprimi i tragikomični obrat, doprinijeće i činjenica da nam je vrlo izvjesno ponovno stavljanje na crnu šengen listu, čime ćemo ponovo imati tu "privilegiju" da u dugačkim redovima pred stranim ambasadama prosimo za jednu turističku vizu.
Predsjednik RS Milorad Dodik će se možda sjetiti naše polemike koju smo imali prije tri godine u njegovom kabinetu u Vladi RS, kada sam mu rekao da je nemoguće da dođe do raspada BiH zbog međunarodnih okolnosti i prisustva međunarodne zajednice. On joj je tada "prognozirao" deset godina života. Podsjećanja radi, tada nije bilo ekonomske krize, krize vlasti, krize institucija, niti krize mogućeg tehničkog bankrota zemlje. Krediti su bili jeftini, a ekonomija nam je rasla šest do osam odsto na godišnjem nivou. Kako sad stvari stoje, tri godine poslije, možda je predsjednik bio optimističan da će BiH izdržati još punih sedam godina.