U najmanju ruku skandalozno je to što se pojedini građani osjećaju toliko komotno da se usude putem internet oglasa, koji su svima dostupni, prodavati ili pokušati kupiti suzavce, boksere, elektrošokere, prigušivače za pištolje.
"Češljajući" internet, za desetak minuta pronašao sam isto toliko šokantnih ponuda, a potom sam pozvao policijske portparole, koji su se u čudu pitali kako je moguće da opasni predmeti i sredstva, čije je posjedovanje zabranjeno, završe u slobodnoj prodaji.
Ne bi to bilo izvodivo da policajci i istražioci, koji su našim novcem plaćeni da rade svoj posao, češće zasuču rukave i pregledaju šta to sve prijeti ugrožavanju bezbjednosti.
"Potreban prigušivač hitno, nije bitna cijena", tekst je kojim je opremljen jedan od oglasa i kojim se nedvosmisleno pokazuje da neko ima opasne namjere. Uz to mu se, čini se, i žuri, a koliko će novca potrošiti, nije mu bitno.
Postavlja se pitanje - da li je moguće da građani i novinari, u ovakvim situacijama, prvi treba da reaguju i ko će znati, možda nekome spasu život?
Povjerenje stanovnika BiH u policiju nije na zavidnom nivou, a za to nisu krivi građani.
Tačno je da u svakom sistemu stanovništvo treba da sarađuje sa čuvarima javnog reda i mira, ali to ne znači da smo svi mi detektivi i da, pored svojih obaveza, imamo vremena i talenta da se bavimo istragama, otkrivanjem dokaza.
Očekuje li se od nas da počnemo i da hapsimo one za koje sumnjamo da su prekršili zakon? Policija bi trebalo sama da pronalazi i hapsi one koji zveckaju bokserima i elektorošerima, jer je u ovoj državi ionako proliveno dosta krvi.