Lijepo je kad dođu praznici, pa se sve, onako, sija, svi se pozdravljaju i ljube, svi su srdačni i dragi, sve je sniženo i jeftino, sve je super..., a onda se iznjedri vijest da je maloljetni dvanaestogodišnjak nastradao u svojoj kući, pokošen rafalom iz automatske puške nepoznatog domaćina koji se zanio u proslavljanju praznika, pa je onako, trešten i raspojasan izašao na balkon i opalio jedan slavljenički rafal za pobjedu nad dosadom.
Onda atmosfera splasne do dna, pogotovo ako ste poznavali tog dječaka, ako vam je bio komšija, ili možda dalji rođak. Ako je bio uža porodica...
Prema nekim poslaničkim procjenama, u BiH ima više od milion legalnih komada naoružanja. Tu spadaju i automati, duge cijevi, pod stavkom trofejno naoružanje. Nelegalnih još toliko, minimum. Možemo glatko reći da su duge cijevi nacionalna tradicija, isto kao lale kod Holanđana. Kad Holanđanin ode da prosi svoju izabranicu, ponese joj buket lala. Kad neki mladoženja iz bh. etnosa ode u prosidbu, ponese automat, da mladi zamiriše barut ispred kuće. A i mladin otac to isto voli, kad mu se po kćerku s puškama dolazi, ponosno je preda i poželi srećan brak.
Oružje se koristi i u privrednim granama i proizvodnji. Krimosi siju strah beretama, ubiru pare iz banaka i kladionica, bave se obrtništvom i pozajmljivanjem, oružje služi kao motika, ili pero ili neka druga alatka.
Pred nama je neizvjesna budućnost... Al' jedno je sigurno: čim uđemo u EU, svi po jedan rafal da opalimo. Za sreću.