Sudeći prema broju polisa osiguranja imovine možemo zaključiti da bh. građani uopšte ne vode računa o riziku ili o šteti koja može nastati, recimo, poplavama, požarima, provalama u stanove itd.
Siromaštvo, nizak standard stanovništva, needukovanost i pasivnost osiguravajućih kuća, samo su neki od razloga zašto građani ne osiguravaju svoju imovinu iako je cijena i više nego niska.
Posljednje poplave i sve veći broj provala u stanove treba da nas natjeraju na razmišljanje da osiguramo svoju imovinu jer je to najbolja zaštita od sve prisutnijih rizika kojima smo izloženi.
Koliko bh. građani shvataju značaj osiguranja imovine, govori i podatak da smo među zadnjima u Evropi po izdatim polisama za ove namjene, jer vjerovatno i 15 godina poslije rata prevladava mišljenje da se imovina štiti puškama i pištoljima, a ne, kao u normalnom i razvijenom svijetu, polisama osiguranja.
Veliku odgovornost što gotovo niko ne osigurava svoju imovinu snose i osiguravajuće kuće jer zbog niske cijene od oko 150 KM za stan od 60 kvadrata nije im baš isplativo da edukuju građane ili plaćaju medijski prostor.
Na kraju, osiguranjem imovine nećemo spriječiti lopova da provali u stan ili da pukne vodovodna cijev, ali sa polisom osiguranja bićemo sigurniji i ekonomski obezbijeđeni ukoliko dođe do neke neželjene situacije.