Nisu prošla ni 24 sata između najave Nedžada Brankovića da će ponuditi mandat na raspolaganje i njegove neopozive ostavke na mjesto premijera FBiH.
Čim ju je dostavio odlučio je da je na godišnjem odmoru, a drugi neka odlučuju ko će predsjedavati umjesto njega. Zaista odgovorno.
Ekspresno je otišao, a nije se ni pozdravio s građanima za koje je radio i pronalazio različite instrumentarije.
Doduše, u pismu svom stranačkom šefu Sulejmanu Tihiću Branković je rekao da mu je najvažnija SDA. Građane FBiH nije ni pomenuo.
Napisao je i da ne želi učiniti ništa što bi narušilo stabilnost i ugled stranke. Pa opet, ostavka je rezultat Tihićevog zahtjeva, koji je uslijedio nakon što je Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio optužnicu protiv Brankovića, kojom ga tereti za zloupotrebu položaja. Ostavka nije rezultat Brankovićeve, ako ništa, moralne odgovornosti zbog koje i državnici Evrope i svijeta podnose ostavke čak i kada su u pitanju "sitniji" razlozi.
Premijer FBiH u ostavci izjavio je da nikada nije osjećao pritisak javnosti, već samo pojedinih medija. Vjerovatno pritiskom ne smatra niz protesta i blokada radnika, boračkih udruženja, poljoprivrednika koji su se u proteklom periodu desili pred sjedištem Vlade kojom je predsjedavao.
Pritiskom ne smatra ni generalne štrajkove i štrajkove glađu radnika koji su prozivali Vladu FBiH i Brankovića lično. Zar nije pritisak i jasan izraz nezadovoljstva kada građani okupljeni u udruženja i nevladine organizacije pozivaju na odgovornost zbog prekršenih obećanja i na ostavke? Ali na kraju, najvažnija je stranka.