Otići ili ostati u BiH postalo je istovjetno sa onim "biti ili ne biti"!
Kriza koja nas trese još od početka rata na ovim prostorima mnoge je okrenula na drugu stranu. Bolji život Bosanci i Hercegovci pronašli su u susjednim, evropskim, ali i dalekim zemljama "preko bare".
Po podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, od 1996. do polovine 2012. godine državljanstva BiH odreklo se 56.529 građana. Ipak, ovaj broj nije ni približan stvarnoj slici, jer pojedinim državama svijeta nije važno da se emigranti odreknu matične zemlje.
Ali zato im je važna balkanska radna snaga i pamet koja svakodnevno odlazi bez namjere da se ikada vrati u ovdašnji vrtlog. Ni bh. vlasti nisu mnogo zabrinute, jer sve funkcioniše po principu: "Ako ti se ne sviđa, vrata su ti otvorena." Niko nije šokiran ni podatkom da je trećina građana koja se odjavila 2010. godine imala između 20 i 34 godine života, da su to uglavnom visokoobrazovani ljudi spremni da daju svoj maksimum za život dostojan čovjeka. Samo smo konstatovali da u svijetu trenutno živi 1.196.577 bh. građana.
Da ih vratimo - šta da im ponudimo? Svakodnevna poskupljenja, vrtoglave račune, nepostojeće radno mjesto ili, sa mnogo sreće, platu koju tako u svijetu ne bismo mogli nazvati.
Kako su odavde lijepe SAD, Kanada, Njemačka, Austrija, Australija... Emigrantima nije važno što neke njihove ljepote nikada neće upoznati kao turisti ili generacije tamo rođene, ali "američki život" svakako je vrijedan toga. Podaci o broju onih koji žele da se vrate u BiH ne postoje. Takvih vjerovatno da i nema. Nostalgija se, pri pomisli na bh. život, lako liječi!